***

Noc je dar od Boga data
za ljude sjenke,meni sto lice,
lutam i sanjam o Tebi veceras
Nadam se srescu te negdje u tami.


I sve je nekako nestvarno,cudno
Bez duse, sivo, nicega nema
Pomislim ''Bjezi,spasi se , trci ''
Vracam se danu sto zivot nudi.

SONJA POPOVIC

***

Poklanjam svaki trenutak samoce
Tebi ciji je dio veceras
Bio u najdubljim mislima mojim.

A snovi moji za tren postadose
Jasni ko dan, stvarnost bez lazi.
Zivot izgubi boju besmislenog
Postadoh svijetlo ugasenog neba.

 SONJA POPOVIC

***

Lijepo je znati da negdje neko
Postoji ko Tvoje ce besane noci
U najljepsu pricu pretvoriti, mozda
I usnule vile Tebi probuditi.

Pitas me da li sam napisala kada
Veselu pjesmu,bez bola i sjete
 I da li sam ikada srecna bila.
Voljena kao sto ja sam nekad znala.

 SONJA POPOVIC

***

Gdje si, ko si, sta radis?
Postojis li,zivis li,volis li ?
Da li si bice od krvi i mesa
Ili si samo iluzija i masta ?

Samo bih gnijezdo htjela da svijem
U narucju Tvom, na grudima Tvojim
Osjetiti zelim toplinu i njeznost
Ljubav,sigurnost jer samoce se bojim.

SONJA POPOVIC

***

Zvacu Te  imenom andjela
U mojim mislima pjesma ces biti
Nada i vjera u bolje sjutra
I nikada necu pustiti da odes.

Vatra i voda,nebo i zemlja
Ne mogu srusiti beskrajne snove
Sto sama snujem u mracnoj sobi
I cekam svijetlo da krenem Tebi.

 SONJA POPOVIC