TUGUJ

TUGUJ kada zimske kiše natope grad

Kada hladni vjetar pocne da ti mrsi kosu

I zamrzne ti dah u samoći

TUGUJ kada ugledaš moje ledene oči, daleke

I moj lik proziran i srušen kao paučina

TUGUJ i ne okreći glavu

Ne vraćaj se nečemu čega više nema

TUGUJ jer će da te boli moja slika

Jer ni jedna žena imati neće

Što volio ti si, a Ja imala

TUGUJ kao što sam i JA na granici zime

Izgubila mladost, tebe, dio sebe

TUGUJ jer sve se kao sjenka vraća

I prati te svuda gdje god da ti budeš

TUGUJ jer lik više nijesam, već izmaglica, sjena

Ali jesam kazna, doživotna, teška

TUGUJ neka ti se oči suzama zamagle

Neka ti zadrhte usne, slomi zvuk samoće

TUGUJ u noći u društvu sa sobom

Ali vino mene vratiti me neće

SONJA POPOVIC